Podzemne, podvodne i transdenzitetne baze, 1. dio
Područje 51, Kirtland, intervju s vanzemaljcima i vanzemaljske baze
Sjedinjene Države izgradile su i upravljaju brojnim podzemnim objektima, od kojih je najpoznatiji sjedište NORAD-a u planini Cheyenne. Dr. Richard Sauder pokazao je u svojim knjigama da oni također imaju tehnologiju za izgradnju takozvanih dubokih podzemnih (i podmorskih) zapovjednih centara (DUCC; od engl.: Deep Underground Command Centers) i tunela, i najvjerojatnije su ih i izgradili mnogo puta u proteklih nekoliko desetljeća. Sauder ima razloga vjerovati da se te baze mogu izgraditi do 12-14 milja [~19-23 kilometara] ispod površine. U [knjizi] Hidden in Plain Sight (2010.) napisao je:
Do sada mi je jasno nekoliko jednostavnih činjenica. 1) Postoji mnogo tajnih podzemnih i vjerojatnih podmorskih baza i tunela. 2) Mogu biti impresivno velike i iznenađujuće duboke. 3) Sadrže vrlo sofisticiranu tehnologiju. 4) Mnogo tisuća ljudi uključeno je u izgradnju, rad i održavanje ovih objekata. 5) Nalaze se po cijelom svijetu. 6) Vanzemaljci su vjerojatno uključeni u neke, ili možda mnoge, podzemne i podmorske baze. 7) Sustavi brzih cijevnih shuttle vlakova vjerojatno postoje. 8) Nas, ljude ovog planeta, naši takozvani "vođe" masovno lažu.
Što se tiče točke #6, gotovo od početka modernog fenomena NLO-a, postojale su glasine i izvještaji o podzemnim operativnim bazama NLO-a i onima koji ih nastanjuju. Kako je rekao: "ovo vrlo čudno pitanje navodnih vanzemaljaca pod zemljom i/ili pod vodom iznimno je dosljedno." U svojoj knjizi Alien Base iz 1998., Timothy Good piše da je zloglasni kontakter George Adamski prvi u modernoj eri NLO-a (nakon 1947.) predložio tako nešto (iako to u nekim oblicima seže i dalje u prošlost, kao što ćemo vidjeti u kasnijim dijelovima ove serije).
Zatim su stigla izvješća o otmicama. Prema sveobuhvatnoj studiji Thomasa E. Bullarda iz 1987. (1. dio,2. dio), od sredine 1980-ih oko 30% slučajeva otmica koje su uključivale "putovanje na drugi svijet" također je uključivalo odlazak svjedoka "u podzemlje, podmorje ili kroz tunel do onog što se činilo kao podzemni svijet". Postoje i izvještaji o ljudskoj vojsci i znanstvenicima koji djeluju zajedno s vanzemaljskim bićima na takvim lokacijama, bilo da se radi o bazama, tunelima ili špiljama, koje često sadrže i laboratorije u kojima se izvode neka vrsta istraživanja ili eksperimentiranja. Izvješća poput onih Myrne Hansen (1980.) i Christe Tilton (1987.) postala su poznata 1980-ih, utječući na istraživače poput Paula Bennewitza, Johna Leara i Johna Gracea (znanog kao Valdamar Valerian). Jerome Clark piše:
U 1980-ima pokret tamne strane izrastao je na rubu ufologije. [...] Smatra se da su svjetska "tajna vlada" i vanzemaljci formirali zli savez kako bi na razne načine naškodili ljudskim bićima. Dio mitologije kaže da u velikim špiljama ispod jugozapadne pustinje — najčešće se spominje jedna ispod Dulcea u Novom Meksiku — vladini znanstvenici i vanzemaljci rade zajedno kako bi stvorili androidna bića bez duše koja će služiti kao robovi nakon što bi Novi svjetski poredak preuzeo kontrolu nad svijetom.
U svojim izvješćima o prikupljanju ostataka srušenih NLO-a, bivši istražitelj Zračnih snaga Leonard Stringfield citira izvore koji se odnose na podzemne objekte, od kojih mnogi drže NLO materijal, na sljedećim lokacijama: Colorado Springs, Wright-Patterson, Ford Hood, Puerto Rico, Norton AFB i Area 51. Godine 1988. napisao je: "Prema glasinama koje su kružila, vanzemaljska rasa ‘sivih’ nalazi se u svojim utvrđenim podzemnim laboratorijima i genetski eksperimentira s ljudskom rasom."
Osim ovih izvješća, istraživači također imaju izjave visoko pozicioniranih insajdera i zviždača koji sugeriraju da je to uistinu tako, iako se njihova izvješća rijetko mogu provjeriti. Jedan od najistaknutijih bio je potpukovnik Philip J. Corso, koji je u svojoj knjizi The Day After Roswell iz 1997. pisao o neidentificiranim podvodnim objektima (NPO; engl. unidentified submerged objects - USO) i mogućnosti da oni grade podmorske baze što je zabrinjavalo mornaricu još 1950-ih. Good piše da mu je "dobro povezan izvor" rekao da "određeni vanzemaljci imaju niz podzemnih i podmorskih baza na našem planetu". Redatelj James Fox rekao je da mu je kontakt s vezama u obavještajnoj zajednici predložio da promijeni dio izraza o tom fenomenu jer "možda žive ispod naših oceana".
Prvo spominjanje tajnih baza (vojnih ili onih od vanzemaljaca) od strane Kasiopejaca bilo je u prvoj snimljenoj sesiji i to je jedan od rijetkih slučajeva kada je neka tema započeta bez upita. Druga referenca, dva tjedna kasnije, također je došla spontano. (To se dogodilo nekoliko puta s ovom temom, kao što ćemo vidjeti.)
16. srpnja 1994.
O: Nova zračna luka u Denveru, veliki, veliki, veliki, veliki skandal.
P: (L) Kakav skandal?
O: Vlada.
P: (L) Što konkretno?
O: Vidjet ćeš. Zračna luka Dallas je tajna baza; Orlando također; Miami također.
P: (L) Što je sa aerodromom u Denveru i kako se to odnosi na proročanstva?
O: Denver otkriva vladu. Potraži o tome. Obrati pažnju.
Od svog otvaranja 28. veljače 1995., Međunarodna zračna luka Denver povezivana je s brojnim teorijama zavjere, mnoge su vezane uz njezinu arhitekturu i umjetnička djela, uključujući neke uznemirujuće murale, kip pastuha koji se propeo sa užarenim očima, gargojle i masonske reference. Na primjer, pogledajte knjigu Alexa Christophera: Pandora's Box II: The Denver International Airport Story (1996.). On piše na prvim stranicama:
Taj projekt zračne luke bio je prožet korupcijom u koju su bili uključeni ključni ljudi iz HUD-a na području Denvera i štedno-kreditnog skandala i uključivanja CIA-e [...] Iz toga pretpostavljam da postoji mnogo više oko te zračne luke nego što se čini. Kad CIA tako snažno nešto gura, to mora biti paravan za nešto drugo. Kruže mnoge glasine. [...]
Kad sam prvi put otišao u novu zračnu luku, pratio me inženjer [kasnije u knjizi identificiran kao Phil Schneider, koji će se ponovno pojaviti u ovoj seriji] koji je godinama radio u građevinarstvu za veliku komaniju za zgrade Industrial Defence Complex, na "dubokim podzemnim bazama". Rekao mi je da mu je još ranih osamdesetih ponuđeno mjesto glavnog inženjera za izgradnju baze koja je trebala ići ispod nove "Međunarodne zračne luke Denver". Rekao je da pokriva podzemni prostor od 85 četvornih milja [220 četvornih kilometara] [...]
Zračna luka nedavno je iskoristila takve spekulacije tijekom nedavnih renoviranja, pomoću reklama poput sljedećih:
Suprotno tome, Sauder kaže sljedeće: "Na lokaciji Federalnog središta u Denveru, na zapadnom rubu metropolitanskog područja Denvera, nalazi se podzemni zapovjedni centar FEMA-e. Mnogi su ljudi zabrinuti zbog zračne luke Denver kao mjesta navodne podzemne baze, ali po meni važnija je instalacija Federalnog središta u Denveru." Za više navodnih lokacija dubokih podzemnih baza pogledajte kartu na ovoj arhiviranoj stranici i ovaj članak na Substacku.
30. srpnja 1994.
P: (L) Koje nam druge informacije možete dati?
O: Mala baza vanzemaljaca u blizini. [...] Anclote Gulf Park je nekada bio vojna baza. Pod zemljom.
P: (L) Zašto pod zemljom?
O: Da [se] sakriju.
U Anclote Gulf Parku je nekoć bilo smješten Aneks za praćenje projektila Anclote, koji se počeo "postupno gasiti" 1969. U parku se nalazi elektrana, vidljiva pored aneksa na ovoj karti. Ova baza je ponovo pokrenuta godinu dana kasnije (o čemu će biti govora u 2. dijelu).
7. listopada 1994.
P: (L) Što su Marsovi mjeseci?
O: Prikrivene baze.
P: (L) Tko ih je izgradio?
A: Tko drugi? Lizziji [tj. reptoidi/reptili].
Ova ideja seže unazad barem do 1960-ih, kada je kontakter iz Novog Meksika Paul Villa tvrdio da mu je rečeno da vanzemaljci imaju baze na Mjesecu i da je Fobos umjetno konstruiran i šupalj. (Vidi Goodovu knjigu Alien Base.) Godine 2009., američki astronaut Buzz Aldrin rekao je gledateljima C-SPAN-a o monolitu na Fobosu, "vrlo neobičnoj strukturi". (Ovdje pogledajte fotografije i video.) Godine 1991., umirovljena pukovnica sovjetskih zračnih snaga Marina Popovich podijelila je posljednju fotografiju koju je snimila ruska sonda Phobos 2 neposredno prije nego što je prestala s radijskim kontaktom 1989. Na njoj je prikazan anomalan objekt ispod Fobosa.
9. listopada 1994.
P: (L) Postoje li vanzemaljske baze u Sjedinjenim Državama?
O: Da. New Mexico, Colorado, kraj Floride, Appalachia, Kalifornija.
P: (L) Jesu li to podzemne baze?
O: Da. Također pod vodom.
U kasnijim sesijama će se spomenuti Kirtland AFB i Dulce (NM), planine Sjeverne Karoline, Kinesko jezero i Mount Shasta (CA), Floridski panhandle i Bermudski trokut. Osim misterioznih nestanaka, čini se da je Trokut "vruća točka" ili "područje prozora", povezano s mnoštvom čudnih pojava. (Pogledajte 1. poglavlje knjige Nicka Redferna The World's Weirdest Places.) Gore spomenuti izvor Tima Gooda rekao mu je da se jedna od vanzemaljskih baza za koje je znao nalazi na Karibima. Što se tiče Appalachie, neke dodatne moguće lokacije uključuju dolinu Ohio u Zapadnoj Virginiji i jugozapadnu Pennsylvaniju, koje su također vruće točke. (Postoji i podzemni vojni kompleks u okrugu Adams, PA.)
22. listopada 1994.
P: (L) Željeli bismo dobiti komentare na zvukove lupanja koji su se navodno čuli pokraj obale Kalifornije?
O: Proširenje baze.
P: (L) Kakva vrsta baze?
O: To je transferni centar za ona bića poznata kao Sivi.
P: (L) I što je bilo [to] lupanje?
O: Oni proširuju [bazu].
P: (L) Jesu li to građevinski radovi?
O: Da, osim što koriste zvučne valove za dezintegraciju stijena u kori ispod oceana. Ova dezintegracija uzrokuje potpuno nestajanje atomske strukture čestica koje se dezintegriraju, što ima neke veze s tim zašto se ti zvukovi čuju u tom određenom ritmu.
P: (L) Ima li još komentara?
O: Postoji određena svijest od strane američke vlade o tome što se tamo događa. Sumnjičavi su.
Možda je slučajnost, ali dva su slučaja NLO-a obuhvaćena u članku NYT-a iz 2017. o programu AAWSAP Ministarstva obrane SAD-a, čije su vojne snimke kasnije potvrđene kao legitimne, te su se dogodila blizu kalifornijske obale (slučaj Tic Tac od 14. studenog 2004.) i blizu obale Floride (Gimbal i Go-Fast snimke, snimljene u siječnju 2015.). Sauder navodi slučaj otmice Linde Porter [gdje ona svjedoči] o podmorskoj bazi u blizini obale Santa Barbare, CA. Tu je i magnetska anomalija u blizini otoka Catalina, CA, mjesta mnogih viđenja UAP-a [od engl: Unidentified Anomalous Phenomena; prijašnji naziv: Unidentified Aerial Phenomena); Neidentificirani anomalni fenomeni].
25. listopada 1994.
P: (L) Postoje li vanzemaljske baze na Mjesecu?
O: Da.
P: (L) Kome pripadaju te baze?
O: Sivima.
4. ožujka 1995.
O: Oni ne nastanjuju mjesec, oni ga samo koriste. [...]
P: (L) Postoje li vanzemaljske baze na Marsu?
O: Da.
P: (L) Čije?
O: Sivih i reptila.
Potpukovnik Corso tvrdio je da američka vojska i zračne snage posjeduju više od stotinu fotografija Mjeseca "koje pokazuju neke dokaze prisutnosti vanzemaljaca". Karl Wolfe, koji je radio za američke zračne snage sa strogo povjerljivim odobrenjem, tvrdi da je vidio takve fotografije dok je bio na zadatku u zračnoj bazi Langley, VA, 1965. Redfern piše u The NASA Conspiracies da je Wolfeu rečeno da je "NASA otkrila dokaze velike baze nepoznatog porijekla i natuknuo da se nalazi na suprotnoj strani mjesečeve površine." Fotografije su pokazale nešto što je izgledalo kao "ogromni, prostrani svemirski grad".
U izvornom rukopisu svoje knjige Corso je napisao i ovo: “Čini se da imaju baze na Mjesecu i Marsu i mi smo izvidjeli ta područja. Ako nastanjuju velike brodove poput fobosa, poslali smo radio i radarske signale.” (Završena izdana Corsova knjiga, objavljena 1997., nije uključivala ovaj odlomak.)
U svojoj knjizi Penetration (1998.), Ingo Swann povezuje promatranju na daljinu [engl. remote viewing] baze na suprotnoj strani Mjeseca 1975. sa misterioznom obavještajnom osobom u tajnoj vojnoj bazi pod pseudonimom "Mr. Axelrod". Axelrod je navodno bio Raymond Wallis, prema njegovoj obitelji, i tvrdio je da je radio u Području 51 tijekom svoje karijere od 1950-ih do 1980-ih, te da je dotično gledanje na daljinu obavljeno na S-4 Područja 51. (Vidi Redfern, Area 51.)
Chris Bledsoe, koji je preživio otmice, rekao je Dannyju Jonesu da mu je NASA-in znanstvenik Hal Povenmire rekao da postoje "velike" i "drevne" baze na Mjesecu, od kojih su neke "izgledale poput gljiva" (iako je taj opis možda inspiriran ovom slikom kratera). Timothy Taylor ("Tyler" u knjigama Diane Walsh Pasulke) također mu je natuknuo da postoji nešto čudno u vezi s Mjesecom što "nije bilo slučajno".
Sljedeće knjige prate povijest ideja da postoji nešto (ili puno toga) umjetno u vezi s Mjesecom:
Don Wilson: Our Mysterious Spaceship Moon (1975.) i Secrets of Our Spaceship Moon (1979.)
George H. Leonard: Somebody Else Is on the Moon (1976.)
Fred Steckling: We Discovered Alien Bases on the Moon (1981.)
Christopher Knight i Alan Butler: Who Built the Moon? (2005.)
Prvo spominjanje Područja 51 bilo je u referenci s Bobom Lazarom i ovim videom:
28. listopada 1994.
P: (L) Bob Lazar je navodno radio na retro-inženjeringu vanzemaljskih letjelica?
O: Je, ali zlokobnije. Upleten je sa sumnjivim tipovima.
Lazara je izgleda regrutirao Ed Teller poznat po hidrogenskoj bombi. Njegova prva žena bila je povezana s Hell's Angels i bila je osuđena jer je bila povezana s ubojstvom. I sam Lazar je bio upleten u neke mutne poslove, poput ilegalnog brodela. Prema bivšem službeniku CIA-e Jimu Semivanu (koji je sada u To The Stars): "Nemam nikakvih problema s Bobom Lazarom. Vjerujem da je ono što govori točno. Meni je logično da bi ga angažirali." (Također tvrdi da je kasnije bio kritiziran zbog te izjave.)
P: (L) Njegov video o radu u Području 51 i opisi pogonskih sustava i vanzemaljskih letjelica, je li to ili nije istina?
O: Blizu istine. Tehnologija letjelica: manje točke nisu bile točne.
Za suvremene vizualizacije zanatske tehnologije temeljene na Lazarovim sjećanjima, pogledajte Projekt Gravitaur. Godine 1994. haker Matthew Bevan pronašao je datoteke u Wright-Pattersonovom sustavu koje opisuju prototip vozila koji je vrlo sličan Lazarovom opisu letjelice koju je proučavao (antigravitacijska letjelica s dvije razine koja koristi teški element kao izvor energije). Za više o Lazaru pogledajte Redfernovu knjigu Area 51 kao i Lazarovu autobiografiju, Dreamland (2019.).
10. prosinca 1994.
P: (L) Da li je baza u Području 51 premještena u Kirtland kao što ovi [iz Cosmic Awareness] tvrde?
O: Ne.
P: (T) Postoji li baza u Području 51?
O: Da. Kirtland ima novi dodatak.
Prema Richardu Sauderu, baza zračnih snaga Kirtland, NM, ima podzemnu bazu ispod podnožja planina Manzano. Konstruirana je kasnih 1940-ih kao "supersigurno postrojenje za izgradnju nuklearnog naoružanja i skladište". Jedan od graditelja izvorne baze rekao je Sauderu da je sigurnost bila jaka, a rudari su imali poveze na očima do i od svog radnog mjesta tako da su bili svjesni samo malog dijela na kojem rade u bilo kojem trenutku. Los Alamos i White Sands Missile Range također sadrže podzemne baze.
Godine 1980. osoblje baze u Kirtlandu prijavlo je nekoliko izvještaja o letećim tanjurima iznad Manzano skladišta oružja. Baza je također doživjela nenormalno gašenje svih svojih radarskih sustava otprilike u to vrijeme, za što su istražitelji smatrali da je možda rezultat aktivnog ometanja iz nepoznatog izvora. Timu Goodu je izvor kojeg je smatrao pouzdanim rekao da je "jedno vrijeme u blizini navodno postojala vanzemaljska baza."
P: Da li je baza u Području 51 [mjesto] gdje naša vojska i vanzemaljci rade zajedno?
O: Pronašli su letjelicu Sivih, ali ljudsko i vanzemaljsko osoblje tamo ne radi zajedno.
Izvještaji zviždača iz Područja 51 sugeriraju da je baza imala dokumente povezane s NLO-ima, tehnologiju, pa čak i najmanje jednog živog vanzemaljca. Sam S-4 opisan je kao masivna podzemna baza ukopana izravno u planinu.
Uz opis dokumenata Boba Lazara i brojnih vanzemaljskih letjelica, imamo sljedeće izvještaje. U The NASA Conspiracies (2011.) i Area 51 (2019.), Nick Redfern citira izvor pod imenom "John" koji je tvrdio da je radio za američku obavještajnu zajednicu 1970-ih, uključujući i u Području 51 godinu dana, počevši od travnja 1971. On i njegovi tamošnji kolege bili su nadstojnici koji su kontrolirali pristup određenim vrstama datoteka koje su se bavile prototipovima zrakoplova, egzotičnim oružjem, biološkim oružjem i NLO-ima. John je kontrolirao dosjee o NLO-ima, koji su, moguće, datirali iz razdoblja od 1943. do 1968., ono što je po Johnovom mišljenu nekada bila osobna zbirka Jamesa Jesusa Angletona iz CIA-e. Dok su se dokumenti bavili stvarima kao što su pronađene letjelice i vanzemaljci (i živi i mrtvi), on kaže da nije vidio ni jedno ni drugo tijekom te godine u bazi (i čak je došao do zaključka da su dokumenti možda lažni i neka vrsta testa lojalnosti).
Drugi potencijalni izvor je "anonimni" "agent Kewper/Stein" (koji je istraživač Richard Geldreich de-anonimizirao kao Oscara Wayne Wolffa), kojeg je prvotno 1998. intervjuirala Linda Moulton Howe, te ponovo, kratko prije njegove smrti, Richard Dolan. Wolff, koji je bio u vojnoj signalnoj jedinici, kaže da ga je CIA regrutirala kasnih 1950-ih da proučava strogo povjerljive datoteke Projekta Plava knjiga [engl. Project Blue Book]. Njegov je posao bio identificirati i klasificirati vrste letjelica s raznih fotografija. On i njegovi kolege su jednom prilikom posjetili Područje 51, gdje su im nakratko pokazane razne vanzemaljske letjelice (i neke nacističke tanjure) u velikom podzemnom hangaru, kao i živi Sivi, s kojim je Wolff odbio komunicirati jer je mislio da bi mogao biti demonski.
Postoji nekoliko drugih. Evo popisa (vjerojatno nepotpunog) s godinom kada su prvi put izašli u javnost, njihovim imenima, godinama za koje se tvrdi da su bili u objektu i kratkim sažetkom onoga što su tvrdili da su tamo vidjeli:
1989.: Bob Lazar, 1988.-1989., više letjelica, dokumenti, mogući živi Sivi (novinar George Knapp, koji je objavio priču, također je čuo od brojnih drugih, uključujući Roya Byruma, koji je radio kao računovođa za nekoliko osoblja baze koji su mu rekli za vanzemaljske letjelice i obrnuti inženjering)
1997.: "Victor," 1991., video snimka živog Sivog (pogledajte ispod)
1998.: Oscar Wayne Wolff, 1959., više letjelica, živi Sivi
2001.: Bill Uhouse, 1966.-1979., letjelica, živi Sivi
2003..: Charles Hall, 1964., živi "visoki bijeli" vanzemaljci
200:. "John," 1971.-1972., dokumenti
2014: Boyd Bushman, 2000.-2014. (kolege iz zrakoplovstva), letjelica, mrtvi i živi vanzemaljci
2023.: Eric Tabor, 1980te (praujak Sama Urquharta), letjelica jajolikog oblika
2024.: Albert Stein, zaposlenik Projekta Plava knjiga, odveden u S-4 i pokazan mu je disk
Jedan od dokumenata, za koje Lazar tvrdi da ih je pročitao, spominje incident koji se navodno dogodio oko 1979. godine u kojem je izbio sukob između vanzemaljaca i sigurnosnog osoblja u S-4/Područja 51. Ako je točno, to bi moglo značiti da su ljudi i vanzemaljsko osoblje u određenom trenutku zajedno radili tamo, ali da ta je suradnja u tom trenutku prestala. Međutim, također postoji mogućnost da je ovaj dokument napisan kao dezinformacija, te da se događaj nikada nije dogodio ili se dogodio negdje drugdje (pogledajte 2. dio za više informacija).
Područje 51 također je spomenuto u nekoliko nedavnih sesija:
10. prosinca 2022.
P: (Ranč Relaxo) 11. rujna 1997., radijski voditelj Art Bell primio je poziv od "izbezumljenog čovjeka" koji je tvrdio da je bivši zaposlenik Područja 51. Je li bilo stvarno ili prijevara?
Pozivatelj [glas se lomi zbog očito potisnutog plača]: OK, hm, hm, OK, ono o čemu razmišljamo kao o vanzemaljcima, Art, oni su vandimenzionalna bića, s kojima su stupili u kontakt oni iz ranije preteče svemirskog programa. Oni nisu ono što tvrde da jesu. Infiltrirali su se u mnoge aspekte vojnog establišmenta, posebno u Područje 51. Katastrofe koje dolaze, oni, vojska - žao mi je, vlada zna za njih. I postoji mnogo sigurnih područja na ovom svijetu u koja bi sada mogli početi seliti stanovništvo, Art.
Art: Ali oni to ne rade, oni ne rade ništa.
Pozivatelj: Ne. Žele da se ti glavni populacijski centri izbrišu tako da se malo preostalih može lakše kontrolirati...O: Stvarno.
29. srpnja 2023.
P: (Caesarea) Od 1997. kruži snimka navodnog intervjua s vanzemaljcem. "Redacted" je nedavno napravio video o tome, tvrdeći da je stvaran na temelju istrage gosta [Jona Stewarta]. [...]
Intervju je navodno bio sa Sivim vanzemaljcem u Području 51, posebnom području gdje su smjestili vanzemaljce koji su se srušili. Intervjuirali su ih jednom mjesečno. Dakle, u intervjuu je bilo nekoliko liječnika sa baterijskim svjetiljkama i bilo je nekako mračno i puno ljudi je reklo da vanzemaljac izgleda kao pravi i da bi bilo preskupo da je lažiran. Dakle, to je nekako bila bit toga.[...] navodno je snimljeno, mislim, 1991. [...] Originalni tip koji je narator u videu imao je skriveno lice i nazvao se Victor. Pojedinosti razgovora zapravo nisu bile u središtu pažnje. Radilo se o tome da je vanzemaljac imao medicinski problem, kao da nije mogao disati, a postojao je i uređaj koji je pokazivao da je u nekoj vrsti nevolje. [...] imali su svjetiljke i gledali su ga i provjeravali mu grlo i puls ili tako nešto. [...] Rekli su da tamo imaju vidovnjake, da će telepatski komunicirati s vanzemaljcem kako bi ga ispitivali/intervjuirali. (L) I nije otkriveno što je vanzemaljac rekao u bilo kojem trenutku? (Caesarea) Mislim da je tip u izvornom videu koji je to na neki način opisivao možda spomenuo neke stvari koje je rekao. U intervjuu na Redacted nije bilo [spomenuto] što je vanzemaljac možda rekao. Sam video nije bio razgovor. Bio je to samo dvominutni isječak njihove interakcije, ali nije bilo zvuka, tako da nije bilo stvarnog načina da se sazna o čemu, ako o ičemu, se razgovaralo u tom konkretnom razgovoru. (Ark) Vanzemaljac je bio vrlo taman. Ne može se ništa razaznati. Bilo je u mraku. A bilo je implikacija da je vanzemaljac komunicirao telepatski. [...] (L) Je li to bio pravi vanzemaljac u videu?
O: Da. [...]
P: (thorbiorn) Odakle je bio taj vanzemaljac, unutarnje Zemlje, drugog denziteta ili dimenzije?
O: Ponekad je to sve isto. [...]
P: (Alejo) Što su pitali vanzemaljca? [...]
O: Pokušavam ga natjerati da objasni svrhu vanzemaljaca općenito.
P: (Alejo) Zašto se gušilo?
O: Pogrešna atmosfera, tlak, itd.
P: (Joe) Sivi vanzemaljci ionako ne znaju mnogo, zar ne?
O: Ne.
Stewart je od nekoliko intervjua o svom istraživanju napravio fim, uključujući one s Richardom Dolanom i s Disclosure Team-om. Originalni dokumentarac iz 1997. dostupan je ovdje. Victorovo pojavljivanje na Coast to Coast je dostupno za pogledati ovdje. A nastavak s Victorom iz 2007. možete pogledati ovdje i ovdje.
Uz Područje 51, još dvije baze često se spominju u vezi s NLO materijalom i/ili neljudskim biološkim bićima: Wright-Patterson Air Force Base (Ohio) i Dugway Proving Ground (Utah). Pogledajte Redfernovu knjiguArea 51kao i Inside the Real Area 51: The Secret History of Wright Patterson (2013.) i UFO Secrets Inside Wright-Patterson: Eyewitness Accounts from the Real Area 51 (2019.) Thomasa J. Careya i Donalda R. Schmitta.
U nastavku sesije od 10. prosinca 1994.:
P: (L) U jednom od mojih časopisa Fate pročitala sam priču o momku koji je otkrio ogromnu strukturu u špilji kada je bio ranjen i skrivao se tamo tijekom rata. Bilo je to negdje u Europi. Vizualiziram sliku. Što je bilo to što je ovaj čovjek pronašao u ovoj pećini?
O: Zid od magnezija napravljen od strane Reptilskih bića. Izgrađen prije 309 448 godina. Bio je to dio baze. Zatrpan je tijekom kataklizmi.
Ovo je slučaj Antonina Horaka koji se dogodio u Čehoslovačkoj 1944. Za više informacija pogledajte 29. poglavlje Laurine Wave serije, kao i detaljni sažetak g. Mythosa u nastavku, koji uključuje crteže strukture. Primjetite na minuti 15:35 da Horakov pijuk "nije ostavio tragove i snažno se odbio", što implicira da je ta struktura na neki način otporna na trenje. Ova značajka također će biti zapažena u drugom slučaju navodne vanzemaljske baze u 2. dijelu ove serije članaka.
Daljnje čitanje
Christa Tilton: The Bennewitz Papers (1994.)
Richard Sauder: Underground Bases and Tunnels: What Is the Government Trying to Hide? (1995.)
Timothy Good: Alien Base: The Evidence for Extraterrestrial Colonization of Earth (1998.)
Helmut and Marion Lammer: MILABS: Military Mind Control and Alien Abduction (2000.)
Richard Sauder: Underwater and Underground Bases: Surprising Facts the Government Does Not Want You to Know! (2001.)
Richard Sauder: Hidden in Plain Sight: Beyond the X-Files (2010.)
Nick Redfern: Keep Out! High Security Facilities, Underground Bases, and Other Off-Limits Areas (2012.)
Nick Redfern: Area 51: The Revealing Truth of UFOs, Secret Aircraft, Cover-Ups & Conspiracies (2019.)