Vanzemaljske otmice, 4. dio
Vanzemaljski implantati
Pogledajte 3. dio: Tehnike zaštite i otpora
Thomas Bullard pronašao je 13 slučajeva koja uključuju implantate u objavljenim izvještajima do 1985. Najraniji nagovještaj bio je u slučaju Betty Andreasson, objavljenom 1979. Tijekom otmice 1967. koja je uključivala feniksa, dogodilo se sljedeće (sažeo Bullard):
U tom je trenutku zabio napravu poput igle u njezinu nosnicu i ušao u njezinu glavu, dodirujući joj glavu kako bi uklonio bol. Dok je igla ostala u njezinoj glavi, drugo biće donijelo je mali smotak papira s mrežama, koji je Quazgaa pregledao i potom izvukao iglu. Sada se činilo da ima sićušnu kuglicu nalik čičku pričvršćenu za kraj.
Godine 1980. objavljena su još dva slučaja: Harry Joe Turner prisjetio se kako mu je nešto ugrađeno u rame prethodne godine, a pod hipnozom Lori Briggs (od kontakata kanjona Tujunga) je rekla da je "stvar za ugađanje" bila u njezinoj kralježnici tijekom iskustva 1970. Godine 1981. objavljena su još dva slučaja: Aarno Heinonen je rekao da je "vanzemaljska naprava ugrađena u njegova leđa, a druga u čelo njegovog prijatelja" (također 1970.). Mike Lewis se prisjetio pod hipnozom "pregleda u kojem mu je iglom ubačeno ili izvučeno nešto iz nosa" kada je imao 5 godina. Takvi su izvještaji postajali sve učestaliji sljedećih godina sve dok početkom 1990-ih implantati nisu postali ključni dio nauke o otmicama.
Paul Bennewitz bio je prvi koji je dublje teoretizirao o implantatima. Istraživao je ovu temu 1980. i 1981. (dok su gore navedeni raštrkani slučajevi prvi put objavljivani) prije nego što je završio "Projekt Beta", gdje je napisao:
Povijest slučaja žrtve susreta [Myrna Hansen] u Novom Meksiku [dovela je] do [...] otkrića da navodno sve žrtve susreta imaju namjerne izvanzemaljske implantate zajedno s očiglednim popratnim ožiljcima. Žrtvini implantati potvrđeni su rendgenom i CT snimkom. Pet drugih slučajeva ožiljaka je potvrđeno.
To bi ukazivalo na moguću neposrednu prijetnju ili opasnost za bilo koga - vojsku, zračne snage ili druge koji su bili u bazi. [...] Razlog za implantat je višestruk, za jezik ili komunikaciju mislima [...] i također za potpunu apsolutnu kontrolu vanzemaljca kroz programiranje - njihovim zrakama ili izravnim kontaktom.
Testirao sam ovo i otkrio da je tijekom ovog programiranja osoba potpuno strana; nakon što se nauči prepoznati znakove i osoba se nakon toga više ne sjeća tog čina/razgovora. Ako se to dogodilo vojsci, ne moram elaborirati moguće posljedice. Žrtvin "prekidač" može se povući u bilo kojem trenutku, a oni su istovremeno "hodajuće kamere i mikrofoni" ako vanzemaljac odluči prisluškivati pomoću njihovih zraka. Niti jedno klasificirano područje bilo kojeg poduhvata u SAD-u nije nepovredivo pod ovim uvjetima.
Većina bi istraživača preferirala hipotezu o "označavanju" nego Bennewitzovu konspirativniju viziju. Kasiopejski transkripti sugeriraju da je Bennewitz vjerojatno bio bliže istini nego što mu se pripisuje.
Drugi dio ove serije sadržavao je nekoliko referenci na implantate. Na primjer, za implantat Pat Z. je rečeno da je "za moguću buduću aktivaciju" (1996-1-7). Tijekom godina postavljeno je nekoliko pitanja u vezi s implantatima, počevši od prve sesije:
16. srpnja 1994.
P: (C) Gdje je moj implantat?
O: Glava.
P: Čemu služe implantati?
O: Uređaj za proučavanje.
P: (L) Proučavanje čega?
O: Sastava duše.
30. srpnja 1994.
P: (L) Jesu li (Mike i J.W.) u dosluhu s vanzemaljcima?
O: Ne svjesno. [...] Podsvijesno. Implantati.
P: (L) Imamo li mi implantate?
O: Dva implantata; jedan monitor.
P: (L) Koja je razlika između monitora i implantata?
O: Svi su monitori. Implant je trajan. F. i L. imaju trajne implantate. Candy je dobila monitor prije tri mjeseca. Sljedeće je implantat.
P: (L) Zašto?
O: Da vas gledaju i promatraju.
P: (L) Zašto?
O: Svi vi ste bića više razine. F. implantat: s 4 godine. L. implantat: s 5 godina. [...]
P: (L) Tko nam stavlja implantate?
O: Orionci.
9. listopada 1994.
P: (L) Jesu li ikad u bilo kojem trenutku učinili nešto mom fizičkom tijelu da mi izazove probleme?
O: Da. [...] Implantat.
P: (L) Kakav implantat i gdje?
O: Mozak. Silicij.
P: (L) Jesu li mi ikada stavili jednu u donji dio kralježnice?
O: Ne.
25. listopada 1994.
P: (L) Zašto se [shizofrenija] obično ne pojavi do adolescencije? Je li to zato što adolescente otimaju i stavljaju im implantate?
O: Ne nužno.
P: (V) Imam li implantat u desnom uhu?
O: Da.
P: (V) Puno se aktivira u posljednje vrijeme.
O: Uzrokovano vašim interakcijama s ovim moćnim kanalima [L. i F.]. [...]
P: (V) Jesu li to implantati Guštera?
O: Da. U posljednje vrijeme intenzivno prate.
P: (V) Kada sam dobio implantate?
O: S 3 godine.
P: (L) Kako to da Frank i ja uzrokujemo zujanje njenog implantata? [...]
O: Aktivira. [...] Zabrinuti su zbog V.G.-ove komunikacije s nama preko vas.
P: (L) Što je njihova briga?
O: Gubitak krtice.
P: (L) Kao u terminologiji špijunaže. Je li V.G. krtica?
O: Bio podsvjesno. [...]
P: (V) Upravo sam čuo nešto na svom lijevom uhu. Je li i to implantat?
O: Da.
P: (V) Znaju li oni što mi radimo u ovom trenutku?
O: Da.
P: (V) Trebam li stati i otići kući?
O: Ovisi o tebi.
P: (L) Zašto se implantati aktiviraju kada to učine?
O: Praćenje. Imaju razloga pratiti kada to čine. Mogu uključiti monitor i pročitati sve što se događalo od zadnjeg praćenja. To se radi kada njima odgovara.
Možda je povezano i ono što je Jacobs izvorno nazvao "skeniranje uma". U Walking Among Us, on piše: "U drugom dijelu procedura na stolu, vanzemaljci izvode neuralni angažman s otetima. Oni 'gledaju' što su oteti radili otkako su posljednji put oteti". Stanični biolog Bruce Rapuano zaključio je isto, pišući:
Također postoje brojni dokazi da su vanzemaljska bića koja su navodno otela tisuće ljudi posebno zainteresirana za proučavanje funkcije mozga. [...] Uočeno je da se ["skeniranje mozga"] događa nakon postavljanja implantata unutar tijela otete osobe, obično negdje unutar glave. Tijekom postupka, izvanzemaljsko biće navodno bulji prodorno u oči otetog. Oteti često osjećaju da se iz njihovih umova izvlače nekakvi podaci ili da im čudna bića "kradu sjećanja".
On nagađa da je jedna svrha ovog skeniranja "obuka i testiranje [konvolucijske neuronske mreže] ili njezinog vanzemaljskog analoga".
P: (V) Imam li implantat u lijevom sinusu koji uzrokuje gust iscjedak?
O: Da.
P: (V) Hoću li ga moći ispuhati?
O: Ne.
Najčešći postupci otmice koji se spominju uključuju umetanje ili uklanjanje implantata kroz nos/sinuse, oko i uho pomoću dugog instrumenta nalik olovci ili žici. Iako nije spomenut nikakav implantat, Betty i Barney Hill prisjetili su se takvog postupka prilikom njihove otmice 1961. godine.
2. studenog 1994.
P: (L) Što oni rade s implantatima?
O: Nadziru.
P: (L) Nadziru li oni naše misli?
O: Da.
P: (L) Nadziru li oni ono što vidimo?
O: Da.
P: (L) Čujemo i osjetimo?
O: Da.
P: (L) Da li implantati samo nadziru?
O: I kontroliraju.
P: (L) Imamo li svi implantate?
O: Da.
P: (L) Jesmo li mi pod kontrolom Sivih?
O: Pokušavaju.
U Alien Agendas, Richard Dolan piše: "Mnogi oteti vjeruju da implantati mogu snimiti sve što vide i čuju, pa čak i njihove misli i emocije. Neki su također izrazili uvjerenje da informacije iz ovih implantata omogućuju sivim da 'dupliciraju' njihov mozak, što im možda dopušta da naprave njihovu sigurnosnu kopiju". Rapuano također podržava hipotezu kontrole uma, pišući:
Jesu li to samo elektronički uređaji za praćenje postavljeni u nesvjesne osobe poput uspavanih životinja kako bi promatrali njihovo kretanje i locirali ih za ponovno ispitivanje i dobivanje bioloških uzoraka? Ili su to sofisticiraniji uređaji koje izvanzemaljska bića koriste za praćenje ili manipuliranje mislima, emocijama, osjetilnim dojmovima i iskustvima svojih ljudskih subjekata? Vjerujem da obje ove funkcionalnosti vjerojatno proizlaze iz izvanzemaljskih implantata koji, prema tome, predstavljaju vrlo napredan oblik sučelja između mozga i računala (BCI).
Temeljna pretpostavka u analizi onoga što oni možda rade s nama jest da je jedan od ciljeva programa otmica promijeniti, utjecati ili kontrolirati našu civilizaciju barem djelomično kroz manipuliranje neurofiziologije. Njihov prvi korak bio bi katalogizirati i dekodirati mnoštvo uzoraka moždanih signala za ljudske mentalne aktivnosti - uključujući senzualne percepcije, motoričku kontrolu, emocije, učenje, pamćenje i izvršne funkcije kao što su donošenje odluka i rasuđivanje. Ova karakterizacija obrazaca magnetskih valnih oblika za ljudske misaone procese vjerojatno je jedna od stvari koje se događaju tijekom skeniranja uma.
Izvanzemaljski BCI vjerojatno bi imao sposobnost potajno ubaciti poruke, ideje ili upute izravno u ljudsko nesvjesno koje utječu na misli, osjećaje, učenje ili pamćenje u svrhu kontrole uma.
26. studenoga 1994.
P: (T) Imam li ja implantate?
O: Da.
P: (T) Ovi implantati su ono što oni koriste da kontroliraju moje emocije i pojačaju ih tako da se mogu hraniti njima?
O: Ne za kontrolu, več da utječu.
P: (T) [...] Ali kad se, recimo, naljutim, tada sam kratko vrijeme ljut, ali sam onda ljut dugo jer su upotrijebili ovu tehnologiju da pojačaju i produže to - je li to ono što oni rade?
O: Da. Znanje štiti, neznanje ugrožava.
P: (T) Mogu li poslati natrag kroz njihovu opremu ono što izaberem?
O: Nije potrebno. [...]
P: (T) Ako uzmete utičnicu za svjetlo i izvučete utikač... izvučete utikač iz utičnice za svjetlo više nemate svjetla. (L) Pa, Gušteri su žarulja, a ti si izvor energije pa samo izvučeš njihov utikač. (J): Isključi sam sebe. [...]
O: Koliko je učinkovit motor koji nikad nije uključen?
P: (J) Nemojte biti njihov izvor. Ako se hrane negativnom energijom, izgladnjujte ih.
O: Implantati su neučinkoviti ako se ne koriste.
P: (J) Izvor energije mora biti uključen da bi implantat radio za njih da bi dobili sok, a moć su negativne misli i emocije. T: Ali ja sam još uvijek biće 3. denziteta. Imam sve emocije bića 3. denziteta, cijeli spektar, i to je dio onoga što me čini bićem 3. denziteta. Stoga ne mogu isključiti jednu emociju, a da ne poremetim ravnotežu ostalih emocija; emocije su gotovo analogija sa svjetlom i tamom.
O: Ne.
P: (T) Imam pozitivne emocije i imam negativne emocije; oboje čine ono što jesam.
O: Ako odaberete, možete imati samo pozitivne emocije. [...]
P: (T): To je sve o tome? Ali implantati će i dalje biti tu?
O: Pa što?
P: (T): Da li implantati rade išta osim odašiljanja frekvencije?
O: Ne.
P: (T) I, sve dok sam ja negativan, to se odašilje i oni me mogu pratiti na taj način?
O: Blizu.
P: (T) Ako ih isključim time što sam pozitivan, više me ne mogu pratiti?
O: Mogu pratiti, ali ne i utjecati.
Jednom od subjekata Johna Macka su dali do znanja da će njegov implantat ("mala, srebrna stvar u obliku pilule" s "četiri sićušne, sićušne male žice koje izlaze s njega") omogućiti da ga se "lakše prati".
31. prosinca 1994.
P: (L) Jesu li stavili implantat u [M.]?
O: Da.
P: (L) I što oni rade s tim implantatom?
O: Je monitor. Česta zvonjava u uhu označava aktivnost praćenja.
P: (Frank) Imaš li čestu zvonjavu u uhu? M: Da. (L) Jedno uho više od drugog? M: Da. To je neka vrsta tona. [...] (L) Ima li [L.E.] implantat?
O: Ne.
P: (L) Ima li D. implantat?
O: Ona ima 4. [...]
P: (L) Gdje su?
O: U mozgu.
P: [...] (D) Koja je njihova svrha?
O: Monitor.
P: (L) To su svi, monitori. (D) Ali, zašto?
O: Vi ste svjesni.
25. veljače 1995.
P: (L) Da li G.B. ima implantat?
O: Da. [...] U mozgu.
P: (L) Od čega se sastoji?
O: Silicij.
P: (L) Tko ga je stavio?
O: Sivi.
P: (BP) Koja je njegova svrha?
O: Za monitor od strane Guštera.
P: (L) Pa, svi ih imamo, tako da se ne moraš osjećati čudno. (GB) Je li to tako? (L): Ima li itko u ovoj prostoriji da nema implantat?
O: L.M.
P: (L) Da, pa, moj muž ga nema, ali to je samo zato što je on lovac na aligatore. [Smijeh] [...] (GB) Dakle, svi mi imamo implantate.
O: Zbog toga ste svi zainteresirani za ovu temu.
P: (TM) Moje sljedeće pitanje je, gdje je moj implantat?
O: Imaš dva. Jedan u mozgu iza sinusa i jedan u kosti noge.
P: (TM) Sumnjam da bih mogao znati kada sam ga dobio, prošle godine... Krvario sam iz nosa. (GB) Pa, mozak je iza sinusa. (L): Moraju proći kroz nos da bi došli do mozga. (J): Možda ste svjesni penetracije, ali niste svjesni gdje konačno implantat završi. [...]
Rapuano opširno raspravlja o takvim postupcima, navodeći niz slučajeva krvarenja iz nosa povezanih s otmicama i implantatima, uključujući i njegovo vlastito u dobi od šest godina. Kako on piše: "Anali izvješća o NLO otmicama prepuni su primjera otetih koji opisuju umetanje sondi ili neke vrste oštrih instrumenata u njihov nos". Neki liječnici (uključujući i njegove vlastite dok je bio dijete) komentirali su opažanje čudne "rupe" u nosnim šupljinama otetih osoba koja ukazuje na prethodnu operaciju, za koju Rapuano sugerira da je proširen otvor - obično rezultat endoskopske i mikroskopske endonazalne kirurgije. Liječnik Linde Cortile također je bio uvjeren da je prethodno imala operaciju nosa, opažajući nešto što je izgledalo kao ožiljak od skalpela.
P: (GB) Ima li moja žena sada implantat? [...]
O: Da.
P: (TM) Želio bih saznati svrhu mog implantata.
O: Monitor.
P: (J) Imam li implantat?
O: Da.
P: (J) Gdje je?
O: Ovo postaje suvišno. [...]
P: (BP) Jesu li svi članovi moje uže biološke obitelji implantirani?
O: Ne. [Snimač je slučajno isključen nakon pauze, tijekom koje su dani ovi odgovori, koji se izgleda odnose na otmicu i implantate:]
O: Dva [implantata?].
O: Glava, moždano deblo i iza oka.
O: Nestanak vremena.
O: Svjetlosni bljesak.
O: Cimer je bio isključen.
O: Sivi.
9. rujna 1995. (izravno kanaliziranje preko Franka)
P: (L) Također kaže da oni implantiraju neku vrstu kristala na vidni živac ljudi koji je 2-4 mikrona u promjeru i da je taj kristal podešen na frekvenciju pojedinaca koji ga implantiraju, što im dozvoljava da uspostave mentalnu frekvenciju radi komunikacije. Da li se to slaže s ičim o čemu ste govorili?
O: Fizičko implantiranje se događa. Precizne lokacije variraju prema željenim efektima. I kada se radi o interakcijama između ljudske vrste u 3. denzitetu, i drugim OPS stvarima u 4. denzitetu, tu je mnoštvo mehanizama koji se koriste, kao i razne direktive i svrhe. Na primjer, neki implantati su korišteni samo za praćenje. Drugi su korišteni da bi promjenili svijest, a neki su dizajnirani da bi mijenjali um ili motoričke mehanizme i sposobnosti. Svaki od tih ima drugačiju strukturu i drugačije materijale sadržane unutar njih, prema tome za što se koristi i iz kojeg razloga. Konkretna funkcija koju opisujete je korištena, odnosno nešto slično, iako nismo potpuno upoznati s onim što ste opisali. Dakle, sugeriramo da bi to donekle mogla biti izmišljotina ili ekspanzija točnih informacija. Ali, u bilo kojem slučaju, istina je da se implantati ugrađuju iz raznih razloga.
21. listopada 1995.
P: (L) Kada sam stavila [Candy] pod hipnozu i rekla sam joj da putuje psihički i čita umove vanzemaljaca, i pita ih ili se raspita od njih koja je svrha implantata, odgovor koji je dobila je bio da je to bilo kao spajanje gomile zvučnika, i kad su svi zvučnici spojeni, onda se uključio stereo. Što ovo znači?
O: Grupni um jedinice. Aktivacija. [Prisjetite se Pat Z. i "buduće aktivacije."]
P: (L) Pa što će se dogoditi kada oni, kako je rekla, uključe stereo?
O: Čekaj i vidjet ćeš.
U Thieves in the Night, Cutchin citira iskustvo čovjeka kojemu je rečeno da je "on bio jedno od mnoge djece izvanzemaljskog porijekla koja su 'imala zadatke koje moraju izvršiti i, na neki datum u budućnosti, kada se trebao dogoditi veliki događaj, sva zvjezdana djeca bi iznenada znali tko su zapravo i bili bi u mogućnosti komunicirati jedni s drugima'". Pogledajte sljedeći dio o "programiranju" za neke moguće implikacije ovog odgovora, kao i one u nastavku u vezi s Pat Z.
7. siječnja 1996.
P: (L) Dakle, Pat je dobila implantat. Stvarni, fizički implantat. Gdje je?
O: Iza sinusne šupljine.
P: (L) Za što je dizajniran ovaj implantat?
O: Aktivira refleks kontrole ponašanja i stvaranje i promjenu misaonih obrazaca.
P: (P) Je li to razlog zašto se ničega ne mogu sjetiti?
O: Donekle.
Otmičari su Lindi Cortile rekli da je njezin vlastiti implantat "regulator" čija je namjena "kontrolirati njezine kemikalije". Moira McGhee piše: "Same kontaktirane osobe izvještavaju o mnogim različitim reakcijama na svoje implantate i svojim mislima o razlogu za to. Očito, smatraju da to nije samo uređaj za praćenje, budući da su njihove misli i emocije manipulirane".
20. siječnja 1996.
P: (P) Od čega je izrađen implantat koji imam?
O: Mikronska konačna konstrukcija na bazi silicija.
P: (P) Je li to razlog zašto imam ovaj ožiljak?
O: Ožiljak je manifestacija ožiljka u biću.
Mnogi navodni implantati (poput onih Whitleyja Striebera, Terryja Lovelacea i pacijenata Rogera Leira) vidljivi su na slikama, ali nemaju vidljive ožiljke ili mjesto ulaska. Drugi imaju, kao što su Linda Cortile i Bruce Rapuano. Prisutnost ili odsutnost ožiljaka može se odnositi na metodu kojom su umetnuti (vidi dolje).
25. svibnja 1996.
P: (L) Koliko ljudi u Sjedinjenim Državama ima implantate?
O: 2 posto.
Prema Jimu McCampbellu, Bennewitz je pitao J. Allena Hyneka koliko ljudi misli da je oteto: "Hynek je bez oklijevanja rekao oko jedan od četrdeset [tj. 2,5%]". Aerospace milijarder Robert Bigelow (također iza NIDS-a i AAWSAP-a) financirao je studiju i anketu Sveučilišta Temple 1991. kako bi se utvrdilo koliko je Amerikanaca moglo biti oteto. Rezultat je bio 2%. David Jacobs, koji je radio na anketi s Buddom Hopkinsom i sociologom Ronom Westrumom, kaže da su bili "ultra konzervativni" u svojim kriterijima, a rezultati su imali stopu pogreške od +/-1,4%.
U svojoj studiji osoba koje su imali takvo iskustvo, Marden i Stoner otkrili su da 62% "vjeruje da mogu osjetiti vanzemaljski implantat u svom tijelu."
Denise [Stoner] je napipala jedan u blizini koljena, ali sada ga više nema i zamijenio ga je ulazni ožiljak (Punch biospija). Promatrao sam i ručno ispitao kvržicu veličine zrna graška u njezinoj podlaktici koja se pomaknula prema gore do ramena tijekom razdoblja od 5 dana i zatim nestala.
14. studenog 1998.
P: (M) Nedavno sam imao niz snova koji se odnose jedan na drugog i na ono za što mislim da su iskustva s vanzemaljcima. Moj je tata bio u mnogima od njih, obično kao netko kome idem po savjet. Ima li to veze s činjenicom da smo se s godinama zbližili i da je on počeo podržavati moju "potragu"? Da li ga ubacujem u snove za utjehu? Ima li još nešto o mom ocu i ovim snovima?
O: Otac je vodič za ponavljanje iskustva. [...]
P: (M) Što spajalice predstavljaju?
O: Ugrađena silikonska perlica.
P: (M) Kako su uopće ušli u moju kožu?
O: Projektirano. [Ova metoda će biti obrađena u narednom dijelu.]
P: (L) Od koga?
O: OPS 4. denziteta.
P: (L) Kada?
O: Tri puta, počevši od šeste godine.
21. studenoga 1998.
P: (M) Hoće li se silikonske perlice pojaviti na X-zraci?
O: Ne.
12. prosinca 1998.
P: (BRH) Što je s ovom stvari koju sam kirurški uklonio iz svojih leđa i koja je "plinknula" kada je pala u pladanj?
O: Na bazi silicija.
P: (BRH) Pa, čvor se ponovno pojavio skoro odmah.
O: Zamijenjeno.
P: (BRH) Zamijenjen od strane koga?
O: Oni koji koriste za transmisiju i primanje.
P: (BRH) Sugerirate da je ovo implantat?
O: Da. To se može dogoditi i u radnom okruženju. Mogao ga je postaviti "kolega s posla".
2. siječnja 1999.
P: (BRH) Što se tiče navodnog implantata u mojim leđima, razmišljam o tome da ga uklonim. Je li to mudar izbor?
O: Ne.
20. kolovoza 2001.
P: Koliko je puta [T.] bila oteta u svom životu?
O: 13. Dobila implantate u dobi od 5 godina.
P: Gdje sam ih dobio?
O: Nosni prolaz.
Uklanjanje implantata
Dana 16. travnja 1994., harvardski psihijatar John E. Mack objavio je članak u Washington Postu u kojem je napisao:
Otete osobe često prijavljuju da je u njihova tijela umetnuta neka vrsta predmeta za navođenje kako bi ih vanzemaljci mogli pratiti ili nadzirati. Ovi takozvani implantati mogu se napipati kao male kvržice ispod kože, a u nekoliko slučajeva izvađeni su sićušni objekti koji su analizirani biokemijski i elektromikroskopski.
Fizičar s MIT-a David Pritchard, koji je također analizirao implantat koji je izašao iz penisa muškarca, pisao je o kriterijima za ispitivanje i određivanje prirode takvih objekata. I sam sam proučavao tanak, žilav predmet od 1/2 do 3/4 inča koji mi je dala jedna od mojih klijentica, 24-godišnja žena, nakon što joj je izašao iz nosa nakon iskustva otmice. Elementarne analize i elektronička mikroskopska fotografija otkrile su zanimljivo upleteno vlakno koje se sastoji od ugljika, silicija, kisika, bez dušika i tragova drugih elemenata. Analiza izotopa ugljika nije bila izvanredna. Kolega nuklearni biolog rekao je da "uzorak" nije prirodni biološki subjekt, već bi mogao biti neka vrsta proizvedenog vlakna. Činilo se da je teško znati kako dalje.
31. prosinca 1994.
P: (T): Mogu li se implantati ukloniti?
O: Ne.
Nekoliko opisa podržava ovu ideju. Implantat Linde Cortile u nosu pojavio se na rendgenskoj snimci. Jorjani piše: "Prije naknadnog pregleda, koji je bio zakazan za ispitivanje implantata, Linda se jednog jutra probudila s toliko jakim krvarenjem iz nosa da joj je osušena krv zalijepila jastuk za lice. Pretpostavljeni implantat je nestao". Hopkins nagađa: "Čini se da vanzemaljci nekako mogu znati kada je implantat rendgenski snimljen i da će vjerojatno biti uklonjen, čime nam dopuštaju ključni dio njihove tehnologije. Malo je vjerojatno da bi nam ikada dopustili da uhvatimo takvu nagradu ako bi to ikako mogli spriječiti". Napomenuo je u to vrijeme da takva nepravilna uklanjanja otkrivenih implantata "nipošto nisu rijetkost".
Dr. John Lerma pokušao je ukloniti sumnjivi implantat iz uha Whitleyja Striebera 1998. Predmet, koji je bio "čvrsto fiksiran na mjestu", izgledao je kao bijeli disk kada je bio izložen tijekom operacije. Dok je bio izložen, onda se ukopao centimetar dalje od reza. Prije nego što se sam premjestio, Lerma je uspio ostrugati neke fragmente za koje je kasnije utvrđeno da su "oštećeni kolagen". Otprilike tjedan dana nakon pokušaja uklanjanja, migrirao je natrag na izvornu lokaciju.
Napori Terryja Lovelacea također su osujećeni. Nakon što je rendgenska snimka pokazala četvrtasti metalni predmet s pričvršćenim žicama ugrađenim u meso iznad njegova koljena (i lebdeću zbirku u obliku cvijeta/latice onoga što je prikazano kao kost u gornjem dijelu potkoljenice), zakazao je operaciju da ga ukloni. Dva dana prije operacije probudio se s bolovima u obje noge i preponama. Svako bedro je imalo modricu u obliku cvijeta/latice s nečim što je izgledalo kao ugriz kukca u obliku kutije u sredini. Naknadne rendgenske snimke nisu pokazale nikakav trag implantata, iako je ostao trag žice. (Fotografije su dostupne u Incident at Devils Den.) Evo što je "Betty" rekla Lovelaceu 2017., manje od mjesec dana prije gore navedenih događaja:
"Imate uređaje u obje noge. Oni služe svrsi i nisu vam nanijeli nikakvu štetu. Ako nastavite javno govoriti i ako objavite svoju knjigu, moji će ih domaćini vratiti. To je granica zabrinutosti mojih domaćina . [...] Moji domaćini vam neće dopustiti da ih zemaljski znanstvenici uklone i analiziraju njihov sastav. Neće vam nauditi i nećete osjetiti bol. Uklonit će ih iz vašeg tijela dok spavate. Vaša vlada također ima interese za vas i vaše uređaje", dodala je.
Tom DeLonge, Luis Elizondo i general bojnik Neil McCasland kontaktirali su Lovelacea u vezi s njegovim implantatom(ima) 2018.
25. veljače 1995.
P: (BP) Bi li bilo od pomoći OPD-u da se možemo riješiti ovih implantata?
O: Želite li dobiti brzu kartu za 5. razinu [tj. umrijeti]?
Prema Whitleyu Strieberu, oteta Betty Ruth Dagenais čekala je do smrti da bi joj izvadili predmet iz uha. Rečeno joj je "da bi je ubilo da ga ukloni za života." Rapuano se prisjeća "mučnog osjećaja" iz djetinjstva da bi "bio kažnjen ako bi se [njegov nosni implantat] nekako izbacio mojom krivnjom".
17. lipnja 1995. (izravno kanaliziranje preko Franka)
P: (L) Postoji li neka metoda o kojoj bismo mogli ili trebali znati za uklanjanje ili deaktiviranje implantata?
O: Ne, niste sposoban to učiniti a da ne izazovete smrt domaćina. I, usput, molim vas da ne vjerujete onima koji tvrde da mogu raditi takve stvari, jer ne mogu.
Prije toga bilo je samo nekoliko izvješća o pronađenim implantatima - ili uklonjenim tijekom operacije ili izbačenim iz tijela prirodnim putem. Od 1998. ovo je bila procjena Ann Druffel o stanju fizičkih dokaza:
Nekoliko objektivnih istraživača, uključujući dr. Davida Pritcharda s MIT-a, Richarda M. Neala Jr., M.D., i mene, pokušali smo znanstveno potvrditi tvrdnje o izvanzemaljskim implantatima [...] Nisu se pojavili čvrsti dokazi ili potvrde. [...] Dokazano je da su izvanzemaljski implantati benigne ciste ili druge objašnjive pojave [...]
Godine 1999. Tony Dodd je napisao:
[...] neki američki istraživači tvrde da su uklonili implantate i dali ih analizirati, ali za to još nema vjerodostojnih znanstvenih dokaza.
Naša teorija o tome zašto zapravo ne možemo ukloniti i pregledati implantate je da su oni dizajnirani da se sami unište kada se uklone iz tijela: postoje priče o otetim osobama koje su zapravo imale te male metalne predmete u svom posjedu, samo da bi otkrile da su nestali unutar nekoliko sati. Druga teorija je da su, da bi se održali u tijelu, napravljeni od tvari koje naša tkiva ne bi odbacila, i koje naša tijela mogu apsorbirati.
12. kolovoza 1995.
P: Dakle, ako netko ukloni implantat, najbolji način da ga se zadrži ovdje bio bi da ga se razbije?
O: Ako netko ukloni implantat, on više ne funkcionira onako kako je dizajniran da funkcionira.
Obratite pažnju na nesrazmjer između odgovora. Prvi je bio definitivno ne. Sada se čini da bi uklanjanje moglo biti moguće, ali samo u slučaju da je implantat prestao raditi. (Također je moguće da su se rani komentari odnosili na moždane implantate. Svi navodni izbačeni ili uklonjeni implantati potječu iz ekstremiteta.) Rapuano nagađa u tom smislu u vezi s implantatom koji je navodno izbačen iz nosa otete osobe 1996. Bio je šupalj, sastavljen prvenstveno od ugljika i kisika, i može se rastegnuti do tri puta više od svoje duljine. Ugljična vlakna obično pucaju na "samo 2% naprezanja". Više od 20 godina kasnije otkriveni su fleksibilni ugljični aerogelovi koji se sastoje od grafen oksida i ugljikovih nanotubula s više stijenki.
[Ugljični aerogel] bi također mogao funkcionirati kao senzor naprezanja za otkrivanje bilo kakve mehaničke deformacije uzrokovane kirurgom koji pokušava ukloniti implantat koji sadrži ovaj materijal iz nosne šupljine, što bi moglo uzrokovati njegovo isključivanje, brisanje memorije ili prestanak odašiljanja signala.
Igrom slučaja, samo tjedan dana nakon ove seanse, dr. Roger Leir izveo je svoje prvo kirurško uklanjanje sumnjivih implantata. Leir je bio partner s Derrelom Simsom, koji je posjedovao rendgenske snimke koje pokazuju potencijalne implantate. Tijekom sljedećih godina, Leir (djelomično financiran od Bigelowovog NIDS-a) izveo je takve operacije na 17 otetih. Prvo izdanje njegove knjige, The Aliens and the Scalpel, objavljeno je 1998. Biološke i metalurške analize dale su neke zanimljive nalaze:
Nekoliko predmeta bilo je obavijeno tvrdom, glatkom, sivom biološkom membranom nepropusnom za skalpel. Kada su dehidrirane, membrane su se mogle ukloniti i utvrđeno je da se sastoje od proteina koaguluma (sudjeluje u zgrušavanju krvi), hemosiderina (povezan s hemoglobinom) i keratina (obično se nalazi u vanjskom sloju kože te u kosi i noktima).
Okolno meko tkivo nije pokazalo znakove upalnog odgovora na strana tijela. (Leir je nagađao da su gore navedene membrane to omogućile.) Također je sadržavao visoke koncentracije živčanih receptora koji se obično nalaze blizu površine kože (poput vrhova prstiju), što potencijalno objašnjava reakcije pacijenata na bol tijekom operacije unatoč lokalnoj anesteziji.
Svaki predmet varirao je u veličini, obliku i elementarnom sastavu: nekoliko "sjemenki dinje", metalno "T", metalni trokut, kuglice i šipke. Glavni elementi najranijih implantata bili su bakar, kalcij, željezo, barij i aluminij. U jednom uzorku otkriveni su i tragovi europija, ruternija i samarija. "T" je imao željeznu jezgru i bio je "jasno projektiran i proizveden s preciznošću". Najčešći rezultat metalnih objekata bio je da je njihov sastav najviše sličio "meteorskom željezu".
Mnogi su bili visoko magnetski, a nekoliko je emitiralo detektabilna EM polja (koja su prestala "emitirati" 2 do 3 mjeseca nakon uklanjanja).
Kada se gledaju pod UV svjetlom, fluoresciraju zeleno ili ružičasto.
Svi su bili smješteni na lijevoj strani tijela (i svi su pacijenti imali kroničnu želju za soli).
Također navodi jedan mogući silikonski implantat:
Poboljšanja silikonskog implantata elektronskim mikroskopom koji je Whitley Strieber donio u laboratorij na testiranje pokazala su istu stvar - implantat nije bio slomljena krhotina, već čisto izrađen predmet s glatkim rubovima.
U ažuriranoj verziji svog istraživanja iz 2009., Leir je izjavio da je 7 pronađenih predmeta gotovo identično jedan drugome. Dr. Alex Mosier podijelio je neke dodatne rezultate: meteorski sastav (s abnormalnim omjerima izotopa nikla), magnetizam i emitiranje signala od 14,7 MHz, nanovlakna koja su izgledala kao ugljikove nanotubule i neobično konfigurirani kristali soli. Mosier je to nazvao "funkcionalnim uređajem koji može poslužiti za nadzor ili kontrolu". Predmet pacijenta #15 imao je abnormalne izotope bora, magnezija, nikla i bakra te tragove iridija, galija i germanija. Prije uklanjanja emitirao je u opsezima od 1,2 GHz, 110 i 17 MHz i 8 Hz.
Leir je svoje posljednje uklanjanje izveo 2014. na "pacijentu broj 17", nedugo prije smrti od srčanog udara. Taj je objekt također bio meteorsko željezo i sadržavao je 36 elemenata, uključujući povišene razine nekih rijetkih zemnih elemenata i abnormalne omjere izotopa cinka. (Usput, pacijent je također ispričao uspješno korištenje mentalne i fizičke borbe tijekom otmice.) Još uvijek nije jasno podrijetlo i svrha predmeta koje je Leir pronašao i njihov odnos, ako postoji, s implantatima (prvenstveno smještenim u mozgu) o kojima su raspravljali Kasiopejci.
Godine 2023. Bruce Rapuano objavio je Dominion Lost, u kojoj je razradio vlastitu povijest vjerojatnih iskustava otmica i vrlo detaljne znanstvene analize povezanih tehnologija. Kako je rekao, ono što se može saznati o izvanzemaljskim implantatima predstavlja "logičnu ekstrapolaciju trenutne ljudske teorijske i primijenjene znanosti", uključujući BCI/CBI i metamaterijale. Konkretno, implantate vidi kao potencijalne "pojedinačne senzore magnetskog polja" sastavljene od metamaterijala sa specifičnim svojstvima koja im omogućuju da osjete, ponište, projiciraju i fokusiraju "specifične valne oblike magnetskog polja", u biti vršeći vrlo napredan oblik kontrole ljudskih neuralnih procesa bilo gdje u mozgu.
Nakon sažetka svih najnovijih znanstvenih dostignuća i budućih trendova u ovim područjima, komentira:
[...] najzanimljiviji opći nalaz koji se pojavio u vezi sa sastavom ili ponašanjem ovih implantiranih objekata je kako se činilo da nagovještavaju tehnološki razvoj u ljudskoj znanosti o materijalima koji bi se dogodio 1-2 desetljeća kasnije. Desetljećima nakon otkrića implantiranih zlatno-srebrnih kuglica, materijali u slitini korišteni su za stvaranje metamaterijala s neobičnim elektromagnetskim svojstvima koji bi im omogućili projiciranje magnetskih polja u slobodnom prostoru na daljinu.
I silicijev karbid i šuplja karbonska vlakna posebno su dizajnirani da budu učinkoviti u zaštiti elektronike od mikrovalnog EMI-ja 15-20 godina nakon što su intranazalni implantati koji sadrže te materijale izvađeni iz otetih osoba. Njihova električna vodljivost i kapacitet, poluvodička svojstva silicij karbidnih vlakana i dizajni ugljičnih vlakana koji oponašaju mehaničku elastičnost ugljičnih vlakana implantata koje je istraživao Whitley Strieber također su istraženi unutar ovog vremenskog okvira.
Daljnje čitanje
Roger Leir: The Aliens and the Scalpel: Scientific Proof of Extraterrestrial Implants in Humans (1998, 2005)
Steve Colbern: "Analysis of Object Taken from Patient John Smith" (2009)
Derrel Sims: Alien Implants: Evidence and Truth about Alien Implants (2009)
Roger Leir: "The Smoking Gun" (2014)
Jeremy Corbell: Patient Seventeen (2017, dokumentarac)
Terry Lovelace: Incident at Devils Den: A True Story (2018) [Chapters "A Souvenir" and "Betty, the Lady MIB"]
Bruce Rapuano: Dominion Lost: A Scientist's Own Alien Abduction Encounters (2023) [Chapters 5 to 11]
Sljedeće: 5. dio - Programiranje i druge značajke otmica