Još međudimenzionalnih bića, 1. dio
Duhovi, vile, poltergeisti i sukubi
Vile
U nekoliko svojih knjiga, Joshua Cutchin slijedio je uvide Johna Keela i Jacquesa Valléea u isticanju paralela između predanja o vilama i modernih paranormalnih pojava. Mnoge tradicionalne vile jako podsjećaju na moderne "vanzemaljce" i kriptide (osobito, Bigfoota), sa značajkama koje dijele i poltergeisti, vještice, duhovi i "žene u bijelom".
Cutchin sažima neke ključne značajke vilinskog folklora u svojoj knjizi s Timothyjem Rennerom, Where the Footprints End: High Strangeness and the Bigfoot Phenomenon, Volume 1: Folklore (2020.): "Vile mogu biti od pomoći ili biti zlonamjerne [...] Pronađene u domorodačkim vjerovanjima diljem svijeta, općenito pokazuju tri ključne međukulturalne značajke: nizak rast, podzemna prebivališta i vole krasti djecu."
6. studenoga 1994.
P: (L) Djeca žele da pitam o vilama. Postoje li takva bića?
O: Postoje takve stvari poput svih stvari u jednoj ili drugoj stvarnosti.
U zbirkama o upadačima kroz prozore (dio 1 i dio 2), jedna takva stvarnost nazvana je "imaginacijski sektor misli" ili "misaona oblast", koja se manifestira kao alternativne "dimenzije". Dimenzije se mogu smatrati horizontalnim podjelama stvarnosti (dok su denziteti više okomiti u smislu njihove blizine u odnosu na ultimativnu stvarnost). Ove se dimenzije mogu i nadalje podijeliti. Jedna takva podpodjela nazvana je "astral", obično povezana sa snovima i izvantjelesnim iskustvima.
U Zakonu Jednog, "Ra" je kao izvor upadaća kroz prozore nazvao "nižom astralnom" ili "misaonom" oblasti [sferom]. Astralna razina je kao cjelina nadalje podijeljena na naćin gdje "Entiteti nastanjuju različite [unutarnje] razine zbog svoje vibracijske prirode. Astralna razina varira od misaonih oblika u nižim sferama do prosvijetljenih bića koja postaju posvećena [podučavanju] na višim astralnim sferama." Također nazivana "unutarnjim sferama", povezane su s našim denzitetom. Prema Ra, astral je također područje "beztjelesnih entiteta".
Slično, prema Kasiopejcima, astralna carstva su više-manje ograničena na naš treći denzitet:
13. svibnja 2023.
P: (Ryan) Je li izraz "astralno" samo neprecizna definicija hiperdimenzionalnih fenomena?
O: Da i ne. Astral je još uvijek djelomično ograničen na 3D.
Međutim, oni razlikuju "astralnu" od "misaone" razine [sfere]:
13. siječnja 2024.
P: (Ryan) Da li je misaona razina opisana u sesiji 18. ožujka 1995., imaginalno područje, i informacijsko polje ekvivalentni?
O: Ne.
P: (Ryan) Kakav je odnos astralne razine prema bilo čemu od ovoga?
O: Svi su na neki način različite dimenzije.
P: (L) Pa, jesu li misaona sfera i imaginalna sfera ekvivalentni?
O: Blizu.
P: (L) Ali razlikuju li se od samog informacijskog polja?
O: Da.
P: (Ryan) I je li astralna sfera povezana s njma?
O: Ne baš puno. Astral uključuje "emocije".
P: (L) U redu. Je li informacijsko polje kao na višem denzitetu od misaone sfere?
O: Da. [...]
P: (G. Cyan) Imam pitanje - povezano je s bićima viđenim u nacionalnom parku Kerinchi-Seblat na Sumatri, Indonezija. Postoje mnogi paranormalni, čudni mitovi ili legende o ovom parku (ljudi-tigrovi, opsjednuća, portali i Princeza Čuvarica Staklenog jezera, da spomenem samo neke) - a jedan od njih je "Orang Pendek" - ili Niski čovjek na engleskom. Prema lokalnom stanovništvu (u mojim razgovorima s njima) to su dvonožna bića od 120-150 cm koja izgledaju kao križanac čovjeka i majmuna. Njihova stopala su okrenuta unatrag - i vrlo su jaki i sposobni podići velike težine. Mještani ih se boje i nazivaju ih ukletim bićima, kada ako naiđete na jedno (što je rijetkost), vama i vašoj obitelji se počnu događati svakakve čudne stvari. Zvuči dosta poput Bigfoota koji je bi-denzitet (ali se čine visinom manjima). Što su zapravo ova stvorenja? Ulaze li kroz portale koji se nalaze u blizini Parka?
O: Upadači kroz prozor iz 4D i drugih dimenzija uključujući astral.
Kasiopejci također opisuju niz bića koja nastanjuju ove sfere uz gore navedene upadače kroz prozore. Počet ćemo s možda najpoznatijim paranormalnim entitetom.
Duhovi
7. studenoga 1994.
P: (L) Kako NLO-i utječu na električne sustave automobila i tako dalje, i zašto je ovaj fenomen također povezan s opsjednućima?
O: Elektromagnetski puls. Također mogu biti manifestacije opsjednuća.
P: (L) Da li bi to značilo da oba fenomena potječu iz istog izvora ili da koriste istu snagu?
O: Laura, zar ne znaš dosad da su svi ovi fenomeni međudimenzionalni?
P: (L) Postoji li nešto o prelasku iz jedne dimenzije u drugu što stvara ovaj elektromagnetski puls?
O: Da. Nešto kao probijanje zvučnog zida.
Više o elektromagnetizmu i njegovoj povezanosti s raznim paranormalnim pojavama pogledajte u zbirkama o prozorima i portalima. Veteran u istraživanju paranormalnog Paul Eno napisao je: "Kad sam se bavio ukletom kućom i proučavao okolno područje umjesto samo kuće, zašto sam otkrio da su i druge kuće pogođene? Kada sam istraživao slučajeve duhova, zašto sam stalno nailazio na izvješća o NLO-ima, pa čak i kripto-stvorenjima?" Eno je povezao sve takve fenomene s alternativnim dimenzijama "multiverzuma", a elektromagnetske anomalije s onim što on naziva "presjecima" ili "preklapanjima" između dimenzija.
P: (L) Tko ili što je bila vještica Bell?
O: Povezani duh. Karmički.
P: (L) Da li je ovaj duh bio povezan s Betsy Bell ili njezinim ocem?
O: Oboje.
P: (L) Zašto je ovaj duh tako brutalizirao njezinog oca sve dok nije umro?
O: Osveta za nepravde iz prijašnjeg života.
P: (L) Je li istina, kao što je dr. Nandor Fodor sugerirao [u Haunted People (1951.), s Herewardom Carringtonom], da je to bio aspekt osobnosti Betsy Bell koji je napao njezinog oca jer ju je seksualno zlostavljao?
O: Ne.
Ovi odgovori o vještici Bell nemaju mnogo sličnosti s onima koji su dati desetljećima kasnije, u kojima je fenomen opisan kao "elemental" koji se "hrani patnjom [muža i žene], ali posebno žene" (vidi drugi dio za više o elementalima). Pod pretpostavkom da postoji istina u oba skupa tih odgovora, moguće je da se "povezani duh" vezao za elemental na način sličan onom opisanom kasnije u odjeljku o egregorima.
P: (L) Opsjedaju li Ann Boleyn i Catherine Howard Tower of London i Hampton Court?
O: Refleksija duha.
P: (L) Da li je duh ili utvara samo slika utisnuta u prostor-vrijeme?
O: Ponekad.
P: (L) Ima li nekih slučajeva gdje se stvarni duh osobe mota naokolo i uzrokuje fenomene?
O: Da.
P: (L) Mogu li to raditi vijekovima?
O: Da jer nema vremena. [vrijeme ne postoji]
13. siječnja 1996.
O: [...] Svi događaji ostavljaju trajne tragove na energetskim poljima aura. To objašnjava, na primjer, neka viđenja i ukazanja. "Duhovi" su ponekad samo spontane aktivacije zapisa aure prirodnog okruženja.
Ova se ideja može pratiti barem do nekih preteča onoga što je postalo poznato kao parapsihologija, koje se nekad nazivalo psihičko istraživanje. Edmund Gurney i Eleonor Sidgwick predložili su neku vrstu "lokacijske memorije" u kasnim 1800-ima.
Predloženi mehanizmi za takve snimke uključivali su zrak (Charles Babbage 1838.), "psihički eter" (H.H. Price 1939.), kamen (kao u "teoriji kamene trake", prvi put razjašnjenoj u BBC-jevoj emisiji iz 1972.) i elektromagnetske anomalije (Michael Persinger i drugi, počevši od kasnih 1990-ih). The Skeptical Inquirer sažima teoriju arheologa T.C. Lethbridgea na sljedeći način:
[U svojoj knjizi iz 1961., Ghost and Ghoul], Lethbridge nagovještava da bi neka sjećanja mogla biti povezana s neživim objektima putem "neke vrste okolnog etera". [...] Njegova često ponavljana priča o iskustvu ukazanja u blizini potoka ponavlja se u njegovoj kasnijoj knjizi, Ghost and Divining Rod (1963.). Za ovu knjigu, on tu ideju razvija temeljitije. Lethbridge ne tvrdi da su duhovi nadnaravni, ali tvrdi da se mogu pripisati nevidljivim poljima koja su zabilježila sliku osobe. On tvrdi da su ta različita polja energije - oko šuma, planina i potoka, pa čak i iz zemlje - "znanstvena činjenica". [...]
Lethbridge je citirao rad H.H. Pricea o lokacijskim memorijama. Price je bio profesor logike na Sveučilištu u Oxfordu i bivši predsjednik Društva za psihička istraživanja (eng. Society for Psychical Research - SPR). U svom predsjedničkom obraćanju SPR-u 1939. pod naslovom "Opsjedanja i hipoteza 'psihičkog etera'", Price tvrdi da predmeti nose tragove sjećanja. [...] Price tvrdi da je "psihički eter" srednji medij između duha i fizičke materije gdje se čuvaju slike i tragovi sjećanja. Pripisujući zasluge Raynor C. Johnsonu, Price to povezuje s opsjedanjima govoreći da duhovi (kako ih ljudi opisuju) nisu nadnaravni, već da su "tragovi . . . rezultat emocija ili drugih iskustava neke osobe koja je prije obitavala u sobi, slično kao što otisci prstiju automatski proizlaze iz našeg rukovanja čašom za vino ili žaračem."
Laura je ovdje pisala o Lethbridgeovu radu, komentirajući da su Lethbridgeovi eksperimenti "doveli do dokaza da su mnoge stvari koje se percipiraju kao "utvare" ili "duhovi" zapravo samo "snimke". U jednom trenutku je pomislio na činjenicu da se duhovi često javljaju na određene "godišnjice", što sugerira da postoje druga ciklička strujanja koja uključuju ili isključuju takve snimke ili ih jednostavno pojačavaju."
Sljedećih nekoliko odlomaka odnose se na vlastita iskustva sudionika s mogućim fenimenom duhova:
14. svibnja 1998.
P: Neku noć [moja najmlađa kći, 9 godina] mislila je da je vidjela duha. Je li?
O: Da.
P: Tko je to bio?
O: Arnold Bailey.
P: Što je Arnold Bailey radio hodajući mojom dnevnom sobom?
O: Istraživao.
P: Ima li on nekakve veze s ovom kućom ili je samo svratio?
O: Povezanost.
P: Zašto je odjednom odlučio istraživati ovdje?
O: Radio je ovdje.
P: Je li on tek nedavno umro?
O: Ne. 1953.
P: Je li sretan sa svojim istraživanjima?
O: Neutralan.
P: Hoće li on zadavati probleme?
O: Ne.
P: Hoće li se on nastaviti motati uokolo?
O: Možda.
P: Je li on odgovoran za zvonjenje sata? [Kaminski sat koji je pripadao mom pra-pradjedu i koji je imao potpuno odsječenu oprugu, odjednom je počeo otkucavati i zvoniti.]
O: Da.
P: Zašto ga prije nismo vidjeli?
O: Izgradnja.
P: Dakle, rad [na kući] je ono što ga je probudilo ili uznemirilo?
O: Blizu.
20. kolovoza 2011.
P: (L) Postoji li duh u našoj spavaćoj sobi?
O: Da.
P: (smijeh) (L) Kakav duh?
O: Svečenik.
P: (L) A zašto se on mota tamo?
O: Više kao otisak koji se aktivira kao "repriza" onda kada su energije ispravne.
P: (L) Je li to ono što sam sinoć sanjala? Sanjala sam stvarnost koja se dogodila ovom svećeniku? Da su mu odnijeli dom, ciglu po ciglu, iznijeli sav namještaj, a on ostao bez igdje ičega?
O: Da.
P: (Ark) Je li je taj duh ono što uzrokuje probleme sa spavanjem i druge probleme?
O: Da.
P: (L) Pa kako da se riješimo duha?
O: Promijenite energiju.
P: (L) Kako da se promijeni energija?
O: Pomakni toaletni stolić.
P: (smijeh) (L) Zašto?!
O: Ogledalo je okrenuto prema prozoru.
P: (Bubbles) Dakle, kada je ogledalo okrenuto prema prozoru, to radi što?
O: Odbija valove svjetlosne energije.
P: (Bubbles) Dakle, ako želimo imati ukletu kuću, samo bismo trebali imati hrpu ogledala okrenutih prema prozorima. (L) Nije to tako jednostavno! Ovi problemi su počeli nakon što sam premjestila namještaj, zar ne? (Ark) Moguće je. (L) Nakon što sam stavla toaletni stolić tamo gdje sam ga stavila. (Ark) Što je s gravitacijskom anomalijom?
O: Mašta!
P: (Ark) Zato što krevet izgleda kao da je pod kutom, a nije. Mjerili smo. (L) Mislim da ne kažu da smo mi to zamislili. Mislim da oni kažu da to stvara naša mašta zbog svjesnosti energije.
O: Da.
22. srpnja 2012.
P: (L) OK, želim znati o ovom duhu kojeg sam vidjela. Jesam li stvarno vidjela duha? [Viđen pri punom dnevnom svjetlu, kako vozi bicikl našim prilazom.]
O: Da.
P: (L) I čiji je to bio duh?
O: Vojnik ljubavnik.
P: (L) Netko tko voli vojnike?
O: Ne ne ne...
P: (Atreides) Tip je dolazio ovamo, bio je... (Perceval) Ljubavnik nekoga u kući u ono vrijeme...
O: Da.
P: (Perceval) Je li on bio Nijemac ili Francuz?
O: Amerikanac.
P: (Belibaste) I bio je zaljubljen u koga u kući? (Atreides) Je li to imalo sretan kraj?
O: Ne.
P: [...] (Belibaste) I u koga je bio zaljubljen, jer onda nas je posjetila jedna obitelj sa sinom. (Atreidi) Zbroji dva i dva. Mislim, zabadati u ljudske davne ljubavne živote? (L) To je vjerojatno bila njegova majka.
O: Da.
23. ožujka 2013.
P: (Belibaste) Pitanje o automobilskoj nesreći koja se dogodila pored naše kuće. Prvo, što je bio uzrok nesreće?
O: Fluktuacija psihičke barijere.
P: (L) Unutar osobe koja je imala nesreću?
O: Ne.
P: (L) U području gdje se dogodila nesreća ili duž tog dijela ceste?
O: Da.
P: (L) Znači tamo postoji neka vrsta psihičke barijere. [...] Je li to povezano s duhom kojeg sam vidla? [Duh na biciklu iz gornjeg ulomka.]
O: Djelomično, on ju koristi, da tako kažemo.
P: (Ailen) Kakva je to vrsta psihičke barijere, i što je uzrokovalo fluktuaciju? (Perceval) Pa, što je psihička barijera?
O: Točka sukoba između denziteta djelomično zbog vaše prisutnosti ovdje.
P: [...] (Belibaste) Je li to kao kad je rečeno u prethodnoj sesiji, kao u Novom Meksiku gdje je bilo djelomičnih prijelaza između 3. i 4. denziteta...
O: Blizu. Vidite, postoje oni koji bi vas htjeli blokirati ili vam naškoditi i oni koji čuvaju stražu u energetskom smislu što je blizu granice dopuštene pomoći u ovom trenutku, iako se to može promijeniti zajedno s uvjetima.
P: (L) Dakle, drugim riječima, ovaj jadni čovjek se našao u unakrsnoj vatri?
O: Više-manje, iako je njegova vlastita frekvencija igrala ulogu.
P: (Belibaste) Zato što je njegova frekvencija bila bliža onoj koja bi nam potencijalno mogla naštetiti. [...]
O: Da.
P: (Ailen) Što je uzrokovalo ovu fluktuaciju u psihičkoj barijeri?
O: Pojačavanje općeg planetarnog toka. [...]
P: (Belibaste) Kako se zvao naš duh? Je li to bio Michael?
O: To je uglavnom repriza. Dakle, nema potrebe za imenom.
P: (Andromeda) Dakle, to zapravo nije duh ili prikaza. To je repriza poput snimke. (L) Smiješno da se to dogodilo duž tog prilaza, gdje voda teče. (Perceval) Lethbridge.
O: Da.
28. svibnja 2013.
P: (L) Da li je A*** stvarno vidjela duha u kući nedavno?
O: Otisak izazvan elektromagnetskim fluktuacijama. Naviknite se na to [...]
16. srpnja 2016.
P: (Galatea) Je li naša dvorana na katu opsjednuta duhovima ili su stvari koje vidimo i osjećamo samo snimke?
O: Potonje.
4. srpnja 2020.
P: (Artemis) Kako je Penelope? [Mačka Penelope, koja je preminula prošlog mjeseca.]
O: Još uvijek je tu i igra se. Ona komunicira s Pikabuom [još jednom mačkom].
P: (Artemis) Dakle, istina je da mačke vide duhove i utvare i onostrane stvari?
O: Da.
30. siječnja 2021.
P: (Artemis) Oxajil je htjela da pitam o njezinoj maci. Htjela sam pitati možete li nešto reći o njezinoj mačkici što bi moglo pomoći Oxajil?
O: Maca je sada čuvar.
P: (L) Dakle, njezina maca je postala stražar u astralnim sferama?
O: Da.
Prisjetite se prethodne reference na "one koji čuvaju stražu u energetskom smislu". Kao što je gore spomenuto, prema Zakonu Jednog astral je također područje bestjelesnih entiteta. To bi uključivalo "duhove vezane za zemlju", kao i, prema Ra, one koji su umrli i trebaju iscjeljenje prije nego što prijeđu na kontemplaciju (peti denzitet u kasiopejskoj kozmologiji) i reinkarnaciju. (O zagrobnom životu bit će riječi u budućim zbirkama.)
Poltergeisti
Poltergeist znači bučni duh. Fenomen ima nekoliko ponavljajućih značajki, uključujući: strah, glasna kucanja, grebanje i "tapkanje", nenormalne vokalizacije (vriskovi, disanje, zvižduci, smijeh, zvukovi životinja) i neugodne mirise, objekte koji se sami pomiču, a ponekad i lete po prostoriji (poput "bačenog" kamenja i malih predmeta) ili pojavljivanja i nestajanja (materijaliziranje i dematerijaliziranje), električne smetnje (kao što su neispravni uređaji ili paljenje i gašenje svjetla), reakcije životinja, spontani požari, seksualni i fizički napadi (štipanje, spoticanje, griženje, udaranje), te nenormalni otisci stopala i "dlakave ruke". Fenomeni se obično događaju kod kuće i povezani su s jednom osobom; često će se prestati manifestirati na određenoj lokaciji, a kada ta osoba ode, slijedit će ih na novu. Joshua Cutchin sažima ove karakteristike u [knjizi] Where the Footprints End, dodajući:
Engleski istraživači Alan Gauld i A.D. Cornell [u Poltergeists (1979.)] bili su prvi koji su proveli opsežnu analizu infestacija poltergeistom u kasnim 1970-ima. Nakon ispitivanja 500 međunarodnih slučajeva iz 1800. godine, pronašli su 63 zajedničke točke, uključujući:
64% slučajeva uključivalo je manipulaciju malim objektima, uključujući pomicanje, nestanke i pojavljivanja, ili spontani prijenos s jedne lokacije na drugu;
58% je doseglo vrhunac nakon što padne noć;
48% je uključivalo zvukove kucanja;
36% je uključivalo premještanje teškog namještaja;
24% je premašilo 365 dana;
16% je uključivalo komunikaciju između poltergeista i prividnog agenta;
12% je uključivalo otvaranje/zatvaranje vrata/prozora.
9. studenog 1994.
P: (L) Što je taj fenomen koji obično zovemo poltergeist?
O: Mnogi uzroci.
P: (L) Svaka situacija je drugačija?
O: Ne. Uzroci su višestruki.
P: (L) Možete li ih nabrojati?
O: Ne. Postoji mnogo uzroka, ali neki su isti kao i drugi. Jedan od uzroka su ženska djeca u pubertetu koja odašilju životnu snagu [uslijed] erupcije aure.
Parapsiholog Harry Price povezao je mlade djevojke i fenomen poltergeista u svojoj knjizi iz 1945. Poltergeist Over England: Three Centuries of Mischievous Ghosts:
Ako znamo tako malo o poltergeistu samom po sebi, sigurni smo da postoji neka veza između poltergeista i puberteta i da misterije seksa uvelike utjeću na njihovo djelovanje. I svi dostupni dokazi upućuju na činjenicu da poltergeisti više vole djevojčice i adolescentice od dječaka - omjer je oko 95% prema 5%. Iako znamo da ta veza postoji, ne možemo je objasniti.
Parapsiholozi su se općenito okrenuli od hipoteze o duhovima prema hipotezi koja se usredotočuje na određenog živog agenta poltergeista oko kojeg se fenomen manifestira:
Parapsiholozi definiraju aktivnost poltergeista kao vrstu nekontrolirane psihokineze. Ponavljajuća spontana psihokineza (eng. Recurrent Spontaneous Psychokinesis - RSPK) izraz je koji je predložio parapsiholog William G. Roll za označavanje fenomena poltergeista.
Aktivnost poltergeista obično se događa oko jedne osobe koja se naziva agent ili fokus (obično pretpubertetska ženska osoba). Gotovo sedamdeset godina istraživanja Istraživačkog centra Rhine (Raleigh-Durham, NC SAD) dovelo je do hipoteze među parapsiholozima da je "učinak poltergeista" oblik psihokineze koju stvara živi ljudski um (onaj od strane agenta). Prema istraživačima iz Rhine centra, "učinak poltergeista" je vanjska manifestacija psihološke traume.
Ili, kako piše Cutchin: "Poltergeisti su u povijesti okrivljeni kao demoni i duhovi mrtvih, koji su se redovito manifestirali tijekom spiritualističkih seansi kasnog 19. i ranog 20. stoljeća. Počevši od 1930-ih, suvremeni parapsiholozi poput Nandora Fodora su predložili da su mnogi slučajevi zapravo rezultat živog agenta, često adolescentice, čiji su stres ili seksualna napetost generirali psihokinetičku aktivnost."
Paul Eno je odbacio obje te hipoteze. Njegova desetljeća istraživanja na terenu na tu temu dovela su ga do ideje da je primarno objašnjenje za fenomen poltergeista energetski parazit koji je dobio dovoljno energije od svojih ciljnih žrtava.
19. studenoga 1994.
P: (L) U slučaju Ann Haywood [kako je rečeno u knjizi Nancy Osborn The Demon Syndrome (1983.)], koji bi trebao biti slučaj demonske zaposjednutosti ili opsjednutosti, tko ili što su ta bića koja su uznemiravala ovu ženu i njenu obitelj?
O: Energetske anomalije odjeljka "B" 3. denziteta iste kao "poltergeist".
P: (L) Slučaj koji je opisan u knjizi The Haunted [od Ed & Lorraine Warren, Robert Curran, Janet i Jack Smurl (1988.)], o obitelji Smurl, s poprilično mnogo fenomena koji se događaju u njihovoj kući, uključujući i viđenje stvorenja tipa Bigfoot - što je u tom slučaju izvor fenomena?
O: Isto.
Otprilike u vrijeme ove sesije, Laura je pisala o oba slučaja u svom članku, "Izvanzemaljske otmice, demonska opsjednuća i legenda o vampiru", koji uključuje ovaj opis iz The Haunted stvorenja tipa sukub:
P: Biste li je mogli opisati?
O: Da budem iskren, mrzim čak i razmišljati o njoj. Njena koža je bila papirnato bijela, no po nekim mjestima je bila pokrivena s ljuskama koje sam već spomenuo, a na drugim mjestima s otvorenim ranama, kakve biste mislili da ih ima gubavac ili nešto tako. I iz tih rana je curio gnoj.
P: Koliko je bila stara?
O: Pretpostavljam šezdeset pet ili sedamdeset godina. Ne mogu biti siguran.
P: Što ste još najprije primijetili o njoj?
O: Imala je dugu, bijelu, istrošenu kosu i njene oči su bile potpuno crvene, a unutrašnjost njenih usta i njene desni su bile zelene. Neki od njezinih zubi su nedostajali, a one koje je imala su bili vrlo dugački i vampiroliki.
Kasiopejska sesija se nastavila:
P: (L) Pa, tko su te stare vještice koje opće s ljudima?
O: Entiteti tipa poltergeist.
P: (L) Što je poltergeist entitet?
O: Razumljivo samo po sebi.
P: (L) Da li je poltergeist entitet generiran podsvjesnom energijom pojedinca na kojem se poltergeist učinak pojavljuje ili se događa?
O: Interakcija kao i sve ostalo između percipiranog i percipiratelja.
Eno piše: "Počeo sam uviđati da se ono što nazivamo paranormalnim ili nadnaravnim ne događa samo ljudima. Mi ne sjedimo samo kao klade. Svi mi donosimo nešto u iskustvo. Sudjelujemo u njemu. I s tipičnim negativnim (tj. demonskim) iskustvom, mi ga pozivamo, a zatim ga hranimo."
P: (L) I što se, u ovom slučaju, percipira? Je li to energetski konstrukt ili je stvarno biće?
O: Oboje. Upamti, Laura, i ti si energetski konstrukt.
P: (L) OK, u S-ovoj [hipnotičkoj] regresiji u vrijeme kad je proživjela susret na brodu, tamo je bila žena vrlo slična ženi opisanoj u ovim drugim slučajevima. Tko ili što je bila ta žena i zašto je bila tamo?
O: Ova "žena" postaje prilično popularna, zar ne?
P: (L) Tko, žena u hipnozi ili S?
O: "Vještica".
Tradicionalni sukub često nalikuje staroj babi, vještici ili starici, a povezuje se s paralizom u snu (koja se u nekim folklorima naziva "Sindrom stare vještice" [engl. "Old Hag Syndrome"]). Cutchin i Renner ovu sliku povezuju s nenormalnim "ženama u bijelom", ukazanjima koja se obično povezuju s duhovima i utvarama (i, kako Renner ističe, Bigfootom). Popraćena pratnjom dlakavih divljih ljudi, teutonska božica mjeseca Perchta mogla bi biti arhetip ovog fenomena. Kao i u opisima vještica, "mogla bi izgledati kao mlada i lijepa ili kao stara i oronula."
7. siječnja 1995.
P: (L) OK, što je to [A] doživjela [probudilo ju je šuškanje u njenoj sobi i pomislila je da je čula piskutavi glas koji je dozivao njeno ime]?
O: "Stanovnik" 4. denziteta.
P: (L) I koje vrste je to bio stanovnik 4. denziteta?
O: Om.
P: (L) Tko je Om? (V) Je li to ime? [...]
O: Vrsta. [ili tip]
P: (L) Što je vrsta Om?
O: Radije ne želiš znati!
P: (L) Ne, radije bih znala. Ako će nešto posjećivati moju kćer u njezinoj spavaćoj sobi, definitivno želim znati tko ili što je to.
O: Tko kaže da će ovo biti redoviti događaj?
P: (V) Dakle, drugim riječima, ako se to neće događati cijelo vrijeme, ne brinite o tome, je li tako?
O: Da.
P: (T) Ovo je bio samo jedinstveni događaj?
O: Da.
P: (V) Da li je razlog zbog kojeg je A bila toliko svjesna toga taj što je ona psihički otvorena kada spava?
O: Da.
10. siječnja 1995.
P: (L) Da li je Om skraćenica za vrstu bića?
O: Ne, to je cijela riječ.
P: (L) Što je Om biće, za dobrobit cijelog svijeta koji bez daha čeka da otkrije prirodu ove vrste bića?
O: Biće tipa poltergeist.
P: (L) Da li je taj Om ušao zbog preklapanja dimenzija ili je to striktno povezano s mojom kćeri?
O: Uglavnom ovo prvo.
P: (L) Dakle, bića tipa poltergeista mogu ući u naš denzitet kroz ta dimenzionalna preklapanja?
O: Naravno.
Ovo sugerira da bi obje suprotstavljene teorije mogle biti istinite: fenomen počinje s nekom vrstom energetske anomalije (bilo lokacije ili živog agenta), otvarajući vrata stvarnom entitetu koji zatim uznemirava živog agenta.
29. ožujka 1997.
P: (Laura) Sve što nam želite prenijeti, uzmite u obzir postavljeno pitanje!
O: Energije na vašem Gainesville lokatoru.
P: (Terry) Što je s energijama tamo?
O: Negativne.
P: (Laura) Da, to je lijepo i sve to, ali...
O: Ne. Kuća!
P: (Terry) Što uzrokuje negativnu energiju u toj kući?
O: Poltergeist.
19. studenoga 2005.
P: (Bubbles) Kakve su to bile čudne, male, crne stvari koje sam vidjela kako trče okolo po polju u En Laurencu?
O: Proučavajte fenomen poltergeista.
Prema kozmologiji i taksonomiji Kasiopejaca, svaki od do sada navedenih fenomena ima nekoliko vrsta. Moguće je da je nekoliko suprotstavljenih hipoteza djelomično istinito. Kada je riječ o duhovima, neki mogu jednostavno biti "ponovne reprodukcije" "lokacijskih memorija", privremeni "odmaci vremena", dok drugi mogu biti stvarni bestjelesni duhovi. Neki fenomeni poltergeista mogu biti RSPK, energetske anomalije kojima upravlja živi agent koji psihokinetički manifestira vlastita unutarnja stanja. Drugi mogu biti stvarna bića koja se manifestiraju zahvaljujući svojoj interakciji s mjestom ili sa živim agentom, možda se hrane ili koriste prisutnu energiju. Ta je interakcija slična onoj opisanoj u odlomcima o upadačima kroz prozore, gdje se "misli" manifestiraju zahvaljujući njihovoj interakciji s osobom koja percipira.
Daljnje čitanje
Joshua Cutchin
A Trojan Feast: The Food and Drink Offerings of Aliens, Faeries, and Sasquatch (2015.)
Thieves in the Night: A Brief History of Supernatural Child Abduction (2018.)
Where the Footprints End: High Strangeness and the Bigfoot Phenomenon (2020., sa Timothyjem Rennerom)
Poltergeisti
William G. Roll: The Poltergeist (1972.)
Alan Gauld and A.D. Cornell: Poltergeists (1979.)
William Roll and Valerie Storey: Unleashed: Of Poltergeists and Murder: The Curious Story of Tina Resch (2004.)
Michael Clarkson: The Poltergeist Phenomenon: An In-depth Investigation Into Floating Beds, Smashing Glass, and Other Unexplained Disturbances (2011.)
Paul Eno: Dancing Past the Graveyard: Poltergeists, Parasites, Parallel Worlds, and God (2019.)
John Fraser: Poltergeist! A New Investigation Into Destructive Haunting (2020.)
Slijedeće: 2. dio - Demoni, zaposjednutosti i egzorcizam